Ali vrlo često ljudi jednostavno nisu sigurni što zaista smiju odlučiti. Manager misli da treba pitati direktora. Direktor očekuje da je odluka već donesena. I tako odluka putuje kroz organizaciju. Nitko formalno nije napravio pogrešku. Ali vrijeme prolazi.
05POSLOVNA SITUACIJA
Management treba novu strukturu
Uloge, ritam i odgovornost.
Kako izgleda problem
Kompanija je narasla, a način upravljanja više ne prati njezinu složenost.
Što je često u pozadini
Nejasne odgovornosti, preklapanja, sporije odluke, slabi KPI-jevi i reporting.
Kako Boutique Advisory može pomoći
Dizajn odgovornosti → management rhythm → KPI okvir → provedba promjene.
Ljudi ne žele preuzeti odgovornost.
Sporo odlučivanje nije rijedak problem.
Dakle, problem nije specifičan samo za jednu kompaniju. Kako organizacija postaje složenija, raste broj ljudi koje treba uključiti, informacije prolaze kroz više razina, a granice odgovornosti postaju sve manje jasne.
Organizacijska shema sama po sebi ne rješava ništa.
Može se nacrtati novi organigram, promijeniti nazive funkcija, imenovati još jednog direktora. Ali ako se odluke i dalje donose na isti način, management struktura se zapravo nije promijenila. Jer uzrok nije u tome tko je kome nadređen.
Puno je važnije:
- tko o čemu odlučuje
- za koji rezultat odgovara
- što može odlučiti sam
- kada treba uključiti druge
- i po čemu će se na kraju vidjeti je li posao napravljen
Tu počinje stvarna management struktura.
Isto vrijedi i za sastanke.
Kompanija može imati management sastanak svaki ponedjeljak. Međutim, to ne znači da ima funkcionalno uspostavljen ritam upravljanja. Ako se svaki tjedan ponovno prolazi kroz iste teme, ako izvještavanje služi prvenstveno objašnjavanju prošlog mjeseca i ako dogovorene aktivnosti nemaju vlasnika i rok, sastanak postaje mjesto razmjene informacija. Ne i upravljanja.
Dobar management sastanak trebao bi imati vrlo jednostavnu logiku. Prvo se provjeri gdje smo u odnosu na plan i gdje postoje odstupanja. Zatim se utvrdi zašto je do odstupanja došlo i što treba napraviti. Na kraju mora biti jasno tko je odgovoran za dogovorenu aktivnost i do kada je treba provesti. A na sljedećem sastanku prvo se provjerava što je od dogovorenog stvarno napravljeno.
Zvuči jednostavno. Ali upravo se tu često vidi razlika između sastanka na kojem se razgovara i sastanka na kojem se stvarno upravlja.
Više KPI-jeva ne znači bolju kontrolu.
Kako kompanija raste, raste i broj izvještaja. Ali management i dalje mora brzo znati: jesmo li ostvarili plan? Ako nismo, zašto? Tko će što napraviti i do kada? KPI ima smisla samo ako pomaže vidjeti odstupanje i donijeti odluku. Ali tada mora biti jasno i tko tu odluku smije donijeti i tko odgovara za rezultat.
Zato dobra management struktura mora jasno odgovoriti na četiri pitanja:
- tko o čemu odlučuje
- za koji rezultat odgovara
- što se mora podići na razinu Uprave ili vlasnika
- kako se prati provedba
Tada KPI, odgovornost i odluka postaju dio istog sustava.
Odakle krenuti?
Potrebno je jasno povezati:
- ključne poslovne odgovornosti
- ovlasti za donošenje odluka
- odgovornost za rezultat
- mali broj stvarno važnih KPI-jeva
- jednostavan i koristan model izvještavanja
- ritam sastanaka managementa
- praćenje dogovorenih odluka i aktivnosti
- teme koje stvarno trebaju doći na razinu Uprave ili vlasnika
Tek tada postaje jasno treba li mijenjati ljude, organizacijsku strukturu ili samo način na koji management funkcionira.
Management struktura nije organigram. Ona postoji tek kada je jasno tko odlučuje, za što odgovara i kako se rezultat prati.
Prepoznajete ovu situaciju?
Ako se važne odluke stalno vraćaju vlasniku, CEO-u ili Upravi, onda management struktura ne radi ono zbog čega postoji.
Problem možda nije u ljudima.
Možda odgovornost postoji na papiru, ali ovlast za odlučivanje još uvijek nije stvarno prenesena.